Prženi lješnjaci su izvrsna zdrava užina koja pruža bogatstvo okusa i hranjivih sastojaka. Pažljivim prženjem dolazi do naglašavanja njihove prirodne arome i hrskavosti, čineći ih idealnima za konzumaciju samostalno ili kao dodatak raznim jelima i slasticama. Osim što su ukusni, prženi lješnjaci obiluju zdravim mastima, proteinima, vlaknima, te vitaminima i mineralima koji pozitivno djeluju na zdravlje srca, daju energiju i pomažu u očuvanju zdrave probave.
Zahvaljujući svojoj svestranosti, prženi lješnjaci mogu obogatiti okus salata, jogurta, energetskih pločica ili domaćih kolačića, a često se koriste i u izradi namaza i maslaca od orašastih plodova. Zbog visoke energetske vrijednosti i prirodnih nutritivnih sastojaka, prženi lješnjaci izvrstan su izbor za sve koji žele kvalitetan i prirodan izvor energije i okusa.
Crveni kupus je mnogima od nas namirnica koju redovito imamo na tanjuru, najčešće u obliku salate, a može ga se jesti ukiseljenog, kuhanog ili u sirovom obliku. Crveni kupus je nutritivno bogata namirnica koja pripada istoj skupini povrća, u kojoj su brokula, prokulice i kelj. Iako ima jako malo kalorija, crveni kupus je prava riznica nutrijenata.
Crveni kupus je izvrstan izvor antioksidansa i drugih biljnih spojeva koji štite od staničnih oštećenja. Među antioksidansima koje nalazimo u crvenom kupusu su vitamin C, karotenoidi i flavonoidni antioksidanti, kao što su antocijanini i kaempferol te ih sve nalazimo u preko 4 puta većim količinama nego što je slučaj s običnim, bijelim kupusom.
Crveni kupus je jako svestrana namirnica, može ga se jesti sirovog, kuhanog, ukiseljenog ili u kombinaciji s nizom drugih namirnica. Kako god vam se svidi, pripremite crveni kupus i uključite ga u svoj redovni jelovnik.
Zbog svoje energetske, hranljive i ljekovite vrijednosti, rajčica je postala redovna salata, hrana i preljev. Pored toga, rajčica pomaže u sprečavanju i liječenju mnogih bolesti.
Rajčica se u prehrani koristi sirova (kao salata...), kuhan (juha ili varivo), pržena, kao pire ili kao dodatak kuhanim jelima. Sve više se koriste sok od paradajza, konzervirani paradajz (u flašama), kašasti paradajz, kečap za preljeve i sosove. U toku zime se koristi paradajz konzerviran na razne načine. Rajčica se preporučuje za jačanje obrambenog sustava organizma, ali i za dijetalnu prehranu zbog toga što je hranljiva, a niskokalorična. Za liječenje čireva, bubuljica i nekih kožnih oboljenja kriške rajčice se koriste se kao obloge za bolno mjesto.
Postoji više vrsta paprike koje se međusobno razlikuju ne samo po obliku, već i po veličini, boji, ljutini i debljini jestivog dijela ploda. Boja paprike varira od maslinastozelene i žute do crvene i crno-ljubičaste. Najčešće se koriste paprike zelene i crvene boje. Međutim, zanimljivo je istaći da između paprike zelene odnosno crvene boje postoji razlika po količini pojedinih hranjivih sastojaka, s tim što je po nutritivnom sastavu vrjednija crvena paprika. Ova razlika je utoliko veća ukoliko je boja paprike crvenija, a paprika zrelija, krupnija i mesnatija. Jedino je količina vitamina C približno ista u zelenoj i crvenoj paprici.
Količina vitamina C u svim dijelovima paprike nije podjednaka. Najviše ga ima u dijelu oko peteljke, a sve manje što smo bliži vrhu paprike. U prošlosti se smatralo da ljuta paprika ima više vitamina C, što nije točno, jer količina vitamina C ne ovisi o ljutini paprike, već od vrste i stupnja zrelosti.
Crvena boja paprike dolazi od pigmenta beta-karotena (provitamina vitamina A) i od dva karotenoida: kapsatina i kapsorubina, dok je karakterističan miris paprike posljedica prisustva eteričnog ulja kojeg u paprici ima 0,17 do 1,25 mg na 100 grama.
Paprika je bogata karotenoidom zeaksantinom koji je izuzetno važan za zdravlje očiju. Smatra se da redovna suplementacija zeaksantinom kod ljudi sklonih makularnoj degeneraciji vidljivo utiče na prevenciju gubljenja vida, a takođe pomaže i kod postojeće bolesti. Zeaksantin snažnim antioksidativnim djelovanjem sprečava oštećenja oka.
Štiti oko od štetnog (plavog) spektra UV zraka, pogotovo u vrijeme jakog sunčevog zračenja. Da bi se postigli osjetni rezultati, potrebno je dugotrajno uzimanje zeaksantina. Vitamin A u paprici takođe pomaže očima i u prevenciji noćnog sljepila.
U jednoj studiji praćena je grupa muškaraca kako bi se pronašla veza između visokog unosa vitamina C, odnosno zelene paprike, i smanjenog rizika od raka prostate. Rezultati su pokazali da je kod ispitanika koji su pojačano unosili zelene paprike i brokulu bila manja pojava ove bolesti.
Komponentama iz paprike – likopenu, beta karotenu, vitaminu C i A, te retinoidima pripisano je značajno smanjivanje rizika od raka prostate.
Preliminarna istraživanja pokazuju da paprika ima određena antikancerogena svojstva koja bi mogla vrijediti i u prevenciji raka jednjaka i želuca.
Paprika sadrži čak 300% dnevne potrebe vitamina C!
Vitamin C važan je za proizvodnju kolagena. Kolagen je glavni strukturni protein u tijelu potreban za održavanje krvnih sudova, kože, kostiju i organa. Redovna konzumacija hrane bogate ovim vitaminom jača imunitet, neutralizuje štetne radikale i smanjuje rizik od mnogih bolesti.
Prstohvat mljevene paprike stavite u vodu i popijte. Osjetićete nevjerovatne promjene u tijelu!
Ovo ukusno povrće jedna je od najkorisnijih namirnica koje će pomoći vašoj koži. Vitamin C i karotenoidi, kojima obiluje, zaslužni su za kvalitetan, sjajan i čisti ten. Paprika pomaže koži u borbi protiv nepravilnosti kao što su pjege i mrlje.
Vitamini, željezo i beta-karoteni iz paprike odgovorni su za kontrolu proizvodnje melanina, pa se paprika preporučuje osobama svijetle puti i svima koji imaju problem sa hiperpigmentacijom kože.
Krastavac je prastara kultura, a prvobitno je kao samonikla biljka bio rasprostranjen u Istočnoj Indiji, gdje je kao hrana bio poznat još prije 5000 godina. Koštice krastavaca pronađene su u egipatskim grobnicama faraona, a u pustinji Sinaj narod Izraela čeznuo je za sočnim krastavcima Egipta. Tek oko 600. god. pr. n. e. pojavili su se krastavci u Grčkoj, a uskoro nakon toga cijenili su ih i Rimljani koji su ih kao prvi konzervirali u slanoj vodi. Oko 1500. god. vjerojatno su uvedeni na područje Srednje Evrope i do toga vremena uživaju veliku obljubljenost.
Veliki udio vode čini krastavac odličnim diuretikom, učinkovito uklanja nakupljene toksine, potiče rad bubrega i žuči. U kombinaciji s dijetalnim vlaknima koje i sâm sadrži potiče rad debelog crijeva i štiti organizam od kancerogenih tvari.
Sok od krastavaca je također koristan i za bolesti zubi i desni, osobito kod krvarenja desni. Krastavac navodno pomaže kod reume iako nije otkriveno na koji način. Kora krastavca može se upotrijebiti za smirivanje kože nakon pranja suđa i izloženosti jakim deterdžentima i vrućoj vodi. Za one koji teže probavljaju krastavac, preporuča se da ga narežu na male komadiće, posole morskom solju i ostave nekoliko sati u hladnjaku prije konzumacije.
Poznata vam je metoda stavljanja kriške krastavca na zatvoreno oko? Ovo voće sadrži askorbinsku i kafeinsku kiselinu koje sprječavaju zadržavanje vode te stoga smanjuje podbuhlost očiju.
Nedostatak vode u organizmu uzrokuje sitne linije i bore na licu, akako krastavci sadrže visoku količinu vode pomažu u hidratiziranju kože i time sprječavaju vidljivost preuranjenih znakova starenja na licu.
S obzirom da se najvećim dijelom sastoje od čiste vode, krastavci su siromašni kalorijama. Savršena su zamjena za nezdrave visokokalorične grickalice. Sadrže i dijetetska vlakna koja se šire u želucu i na taj način pružaju nam osjećaj sitosti. Hrana bogata vlaknima sporije se probavlja te sprječava prejedanje.
Sva ta voda iz krastavca djeluje poput metle na sve nečistoće u organizmu. Redovita konzumacija krastavca će vas riješiti i kamenca u bubrezima.
Sok krastavca sadrži hormon koji je potreban gušterači za proizvodnju inzulina. Istraživači su pronašli da spoj nazvan steroli u krastavcima može pomoći u smanjenju razine kolesterola. Krastavci sadrže mnogo vlakana, kalija i magnezija. Ove hranjive tvari učinkovito djeluju na reguliranje krvnog tlaka. Zato je krastavac dobar za liječenje i visokog i niskog krvnog tlaka.
Sadrže dovoljno vitamina B i elektrolite koji će nadoknaditi hranjive tvari te ublažiti mamurluk i glavobolju. Također ćete spriječiti dehidraciju uzrokovanu alkoholom. No, za to vam je potrebna ipak malo veća količina od par kriškica.
Kupus je kultivirana zeljasta biljka, nastala selekcijom divlje biljke u dugom vremenskom razdoblju. Divlji kupus upotrebljavali su za hranu prastanovnici europskog obalnog područja još u pretpovijesno doba, a stari Slaveni otkrili su postupak kiseljenja koji se održao sve do naših dana.
Dokazano je da se sokom od svježeg kupusa može uspješno liječiti čir na želucu i upala debelog crijeva. Kupusom se, također, u organizam unose najaktivniji elementi za održavanje biološke ravnoteže organizma i za obranu organizma od raznih bolesti. Bogat je celulozom koja poboljšava probavu, djeluje povoljno na zacjeljivanje rana te preventivno pomaže kod prehlade i kašlja.
Svježi ili kiseli kupus kombinira se u raznim glavnim jelima s mesom kao što su kalja ili sekeli gulaš. Zatim u raznim povrtnim juhama, s tjesteninom - kao što su domaće krpice sa zeljem. Kiseli ili svježi kupus pogodan je za prilog pečenoj svinjetini ili guski te jelima s umacima od junetine i divljači. Kiseli kupus idealan je pak prilog sušenoj kuhanoj svinjetini te kuhanim i pečenim kobasicama. Kupus se obilato koristi u domaćim zimskim jelima kao što su jota, sarma i slično.
1. Snaži imunitet
U stotinu grama svježeg kupusa nalazi se oko 40 miligrama vitamina C, što je polovica dnevne preporučene doze za tom hranjivom tvari. Uz to sadrži značajne količine beta-karotena te minerala kalija, željeza i magnezija. Najljekovitiji je kada ga jedete sirova ili ukiseljena, a gubi svoje zdrave kvalitete s produženom termičkom obradom.
2. Potiče probavu i mršavljenje
Čak 92,5 posto kupusa čini voda, pa ne čudi što se to povrće smatra dijetetskom namirnicom, s tek dvadesetak kalorija na stotinu grama ploda preporučuje se osobama na dijeti. Uz to usporava pretvorbu šećera i drugih ugljikohidrata u mast. S obzirom na to da ima i visok postotak celuloze, potiče rad probave i smanjuje nadutost organizma.
3. Štiti dišne puteve
Sok od kupusa (dovoljno je u sokovniku iscijediti tekućinu iz glavice svježeg kupusa) djelotvoran je lijek kod plućnih bolesti, a njegovo grgljanje smanjuje bol u grlu. On pomaže u čišćenju dišnih puteva kod bronhitisa ili astme.
4. Čuva zdravlje želuca
Kao i drugo povrće iz reda krstašica, i kupus sadrži sulforafan. Riječ je o organskom spoju koji čuva gastrointestinalni trakt od povratnog tijeka želučanog sadržaja prema gore u jednjak (refluks kiseline). Uz to eliminira bakteriju Helicobacter pylori, koja je glavni uzročnik čira na želucu. Po decilitar soka od kupusa treba popiti triput dnevno, prije svakog glavnog obroka.
5. Smanjuje upale u tijelu
Ovo zeljasto povrće ima snažna Anti upalna svojstva, a oblozi od kupusa česta su preporuka za razne vrste bolesti. Kupus izvlači gnoj iz rana i dezinficira ih, smiruje opekotine, ekceme i akne, ublažava otekline i ozebline, kao i migrene. Povrh svega, on ublažava depresiju i tjeskobu, poboljšava koncentraciju, a neke studije tvrde i kako djeluje preventivno protiv raka.
Mladi luk spada među najstarije povrtlarske kulture i od davnina se upotrebljava za prehranu ljudi. Miris mu je aromatičan, a okus snažan, manje ili više ljut. Okus luka ovisi o klimi u kojoj raste - što je blaža klima, to je luk slađi.
Sorte luka razlikuju se po boji, veličini i okusu. U proljeće i ljeto tu je visoka sorta mladog luka, koji ima slatkasti ili srednje jaki okus. U jesen se bere luk većih glavica koje se suše, pa nakon nekoliko mjeseci imaju suhu i lako lomljivu ljusku. Ima izražajnu aromu, a naziv je dobio prema svojoj boji – bijeli, žuti i crveni (ljubičasti). Tu spada i ljutika, sorta luka s manjim glavicama.
U srednjem vijeku bio je nezamjenjivo povrće u mnogim europskim zemljama, pa se čak posluživao kao dio zdrava doručka. Kristofor Kolumbo proširio je luk na zapad, a danas su najveći uzgajivači ovoga široko rasprostranjenoga povrća Kina, Indija, Sjedinjene Američke Države, Rusija i Španjolska.
Nutricionistički gledano, mladi luk predstavlja idealnu kombinaciju luka i povrća. On je odličan izvor vitamina K i C, te vrlo dobar izvor vitamina A. Otkriveno je kako mladi luk oči štiti i od upala te prevenira makularnu degeneraciju (kliničko stanje koje rezultira gubitkom vida).
Zahvaljujući obilju antioksidansa, ovo povrće sprečava oštećenja stanica izazvana djelovanjem slobodnih radikala, kao i nastanak krvnih ugrušaka ili ateroskleroze. Sumporni spojevi u mladom luku smanjuju rizik od nastanka koronarne srčane bolesti. Vitamin C kojim obiluje pridonosi snižavanju lošeg kolesterola i krvnog tlaka te općenito pomaže protiv nastanka srčanih oboljenja.
Sumporni spojevi uvelike su zaslužni za antikancerogeno djelovanje ovog povrća. Alil sulfid što ga sadrži mladi luk znatno smanjuje rizik od nastanka tumora ili karcinoma, a osobito snažnu zaštitu pruža protiv raka debelog crijeva.
Mladi luk sadrži i flavonoide, koji su također moćni saveznici vašeg zdravlja. Flavonoidi inhibiraju proizvodnju enzima ksantin oksidaze, koji je krivac za oštećenja stanica što nastaju djelovanjem slobodnih radikala.
Mladi lukMarijan Šušenj/PIXSELLMladi luk ima antivirusna i antibakterijska svojstva, stoga je izvrstan prirodni lijek za oboljenja dišnog sustava, poput prehlade, viroze ili gripe. Budući da obiluje vitaminima A i C, mladi luk jača imunosni sustav, a samim time štiti organizam od infekcija, upala, gljivica i raznih drugih oboljenja.
Zahvaljujući sumporu, koji ima i antikancerogeno djelovanje, mladi luk pomaže i u snižavanju razina šećera u krvi. Njegovom konzumacijom povećat ćete razine inzulina, hormona koji je zaslužan za prijenos šećera iz krvi do drugih stanica u tijelu. Na taj način smanjit ćete rizik od pojave dijabetesa.
Ovo povrće obiluje i luteinom i zeaksantinom, koji dokazano pomažu očuvanju dobrog vida. Osim toga, u njemu se nalazi i vitamin A, koji također štiti zdravlje očiju. Kod velikog manjka ovog vitamina u prehrani vid se može znatno pogoršati te se kod osobe može pojaviti i tzv. noćno sljepilo. Također, konzumacijom mladog luka smanjit ćete rizik od makularne degeneracije, koja može rezultirati gubitkom vida.
Budući da mladi luk obiluje zdravim vlaknima, njegovom konzumacijom znatno ćete poboljšati svoju probavu. Osim što potiče apetit, on također djeluje kao pravi prirodni lijek protiv proljeva i drugih tegoba probavnog sustava.
Želite li sačuvati zdravlje svojih kostiju, jedite što više mladog luka. Zahvaljujući obilju vitamina C, koji pridonosi sintezi kolagena, luk snaži vaše kosti, dok vitamin K čuva gustoću kostiju. Zahvaljujući ovom proljetnom povrću, koje usto sadrži i za kosti važne minerale kalcij i fosfor, spriječit ćete nastanak osteoporoze.
Mladi lukHrvoje Jelavić/PIXSELLRiječ je o oboljenju koje donosi povećan rizik od prijeloma. Mladi luk sadrži i protuupalni sastojak kvercetin, stoga je odličan odabir i za one koji boluju od artritisa ili ga pak žele spriječiti.
Češnjak (bijeli luk, lat. - allium sativum) je biljka vrlo jakog i jetkog okusa, koja je poznata zbog svojih vrhunskih kulinarskih i medicinskih svojstava.
Glavni sastojak češnjaka je allicin koji posjeduje čudesno antibakterijsko, antivirusno, antigljivično, antiparazitsko i antioksidacijsko djelovanje. Podrijetlom iz centralne Azije, češnjak je jedna od najstarijih kultiviranih biljaka u svijetu koja se uzgaja već preko 5000 godina.
Izgleda da su Egipćani prvi počeli uzgajati ovu biljku koja je igrala važnu ulogu u njihovoj kulturi. Češnjak su Egipćani smatrali svetom biljkom, a pronađen je u grobnicama faraona. Znali su i za ljekovita svojstva češnjaka – davali su ga robovima da povećaju njihovu snagu i otpornost na bolesti. O ljekovitim svojstvima bijelog luka jako su dobro znali drevne Grci i Rimljani, čiji su atleti jeli češnjak prije sportskih natjecanja.
Ne samo krvožilni sustav može imati koristi od anti-upalnih svojstava češnjaka. Uvodna istraživanja su pokazala da češnjak pozitivno djeluje i na koštani, mišićni i dišni sustav.
Dialil sulfid i tiakremonon u sastavu bijelog luka pokazuju antireumatska svojstva. Češnjak je također izazvao poboljšanja kod upala uzrokovanih alergijama.
Druga istraživanja koja povezuju gojaznost s upalnim procesima u organizmu, potvrđuju da spojevi sumpora, koji sadrži češnjak, mogu spriječiti upalne procese koji potiču formiranje stanica masti.
U povijesti medicine,antibakterijska i antivirusna svojstva češnjaka su legendarno poznata. Češnjak i njegovi sastojci su podvrgnuti brojnim istraživanjima da bi se dokazalo njihovo djelovanje na infekcije uzrokovane bakterijama i virusima. Njegovo antimikrobno djelovanje također uključuje gljivice i parazite.
Jedan od sastojka češnjaka - ajoen - pokazao se posebno učinkovitim u liječenju gljivice candida albicans. Nedavna istraživanja češnjaka potvrdila su njegovo djelovanje na bakteriju Pseudomonas aeruginosa, kao i na mnoge druge bakterije. Posebno zanimanje liječnika izaziva djelovanje češnjaka na bakterije rezistentne na moderne antibiotike.
Zelena salata (lat. Lactuca sativa) jednogodišnja je ili dvogodišnja biljka iz porodice glavočika. Pripada skupni lisnatog i zeljastog povrća i usjev je kratke vegetacije od 50 do 120 dana. Uzgaja se prvenstveno zbog listova koji se upotrebljavaju u prehrani.
Raste na bogatim, humusnim vlažnim tlima. Ako raste na suhim tlima, rano proizvodi sjeme i nije prikladna za jelo. Postoje rane i kasne sorte te na stotine kultivara salate odabranih prema obliku i boji listova, vremenu rasta i roku trajanja.
Zelena salata je neizostavan prilog našim obrocima, a danas je dostupna cijelu godinu. Kako nutricionisti preporučuju konzumirati što više povrća, salata je odlična namirnica kojom često možemo dopuniti svojih 5 na dan. Zelena salata je odličan izvor antioksidanta među kojima se ističe vitamin A.
