Uzgoj bučinih koštica i prodaja bučinog ulja
Uzgoj i prodaja presadnica povrća

holera d.o.o.
Goričan, Trnavska 30
095 873 6094
holera.doo@gmail.com

"med Murom i Dravom
smestilo se Međimurje malo
i ovo tikvino olje nam je dalo"

BUČINO ULJE

Zbog svojih izuzetnih nutritivnih svojstava buča je pravi eliksir zdravlja sa snažnim preventivnim i ljekovitim učinkom na ljudski organizam. Ta visokokvalitetna, prirodna i zdrava namirnica smanjuje kolesterol u krvi, pomaže crijevnoj flori, prevenira negativne učinke stresa i jača imunološki sustav. Bučino ulje nastaje u procesu hladnog prešanja sjemenki buče, odnosno bundeve ili tikve. Ulje je izuzetno bogato bjelančevinama, ugljikohidratima, mineralima, vitaminima grupe B, te vitaminom C i E.

Zahvaljujući svome sastavu ono se ubraja među najznačajnije izvore omega 3 i omega 6 višestruko nezasićenih masnih kiselina, koje su iznimno važne za uredno funkcioniranje ljudskog organizma. Mnoga ljekovita svojstva bučinog ulja već su dugo poznata u narodnoj medicini, a u posljednje vrijeme njegova ljekovita i preventivna svojstva dobivaju i znanstvenu potvrdu te su preporuku za svakodnevnu konzumaciju.

"med Murom i Dravom
smestilo se Međimurje malo
i ovo tikvino olje nam je dalo"

MLADI LUK

Luk spada među najstarije povrtlarske kulture i od davnina se upotrebljava za prehranu ljudi. Miris mu je aromatičan, a okus snažan, manje ili više ljut. Okus luka ovisi o klimi u kojoj raste - što je blaža klima, to je luk slađi.

Sorte luka razlikuju se po boji, veličini i okusu. U proljeće i ljeto tu je visoka sorta mladog luka, koji ima slatkasti ili srednje jaki okus. U jesen se bere luk većih glavica koje se suše, pa nakon nekoliko mjeseci imaju suhu i lako lomljivu ljusku. Ima izražajnu aromu, a naziv je dobio prema svojoj boji – bijeli, žuti i crveni (ljubičasti). Tu spada i ljutika, sorta luka s manjim glavicama.

U srednjem vijeku bio je nezamjenjivo povrće u mnogim europskim zemljama, pa se čak posluživao kao dio zdrava doručka. Kristofor Kolumbo proširio je luk na zapad, a danas su najveći uzgajivači ovoga široko rasprostranjenoga povrća Kina, Indija, Sjedinjene Američke Države, Rusija i Španjolska.

ZELENA SALATA

Zelena salata (lat. Lactuca sativa) jednogodišnja je ili dvogodišnja biljka iz porodice glavočika. Pripada skupni lisnatog i zeljastog povrća i usjev je kratke vegetacije od 50 do 120 dana. Uzgaja se prvenstveno zbog listova koji se upotrebljavaju u prehrani.

Raste na bogatim, humusnim vlažnim tlima. Ako raste na suhim tlima, rano proizvodi sjeme i nije prikladna za jelo. Postoje rane i kasne sorte te na stotine kultivara salate odabranih prema obliku i boji listova, vremenu rasta i roku trajanja.

Zelena salata je neizostavan prilog našim obrocima, a danas je dostupna cijelu godinu. Kako nutricionisti preporučuju konzumirati što više povrća, salata je odlična namirnica kojom često možemo dopuniti svojih 5 na dan. Zelena salata je odličan izvor antioksidansa među kojima se ističe vitamin A.

PAPRIKA

Paprika je porijeklom tropska biljka iz srednje Amerike, a otuda se raširila po svim toplijim zemljama Europe, Azije i sjeverne Amerike. Paprika se upotrebljavala već prije dvije do tri tisuće godina, o čemu svjedoče oslikani predmeti s njezinim motivom pronađeni u grobovima Inka. Prvi put se spominje u zapisima Kolumbovog liječnika Chanca iz 1494. godine.

Vrste paprika razlikuju se prije svega oblikom, veličinom i bojom plodova, te njihovim okusom. Plodovi mogu biti okrugli, konusni ili duguljasti, žute, zelene i crvene boje. Danas postoje i ukrasne sorte paprika s ljubičastom bojom plodova.

Paprika se može koristiti svježa, osušena ili konzervirana, vrlo je zdrava za naš organizam, a ljuta stimulira apetit i pozitivno utječe na probavu. Ekstrakti ljute paprike služe kao sastojci mnogih ljekovitih sredstava koje upotrebljavamo za liječenje reumatskih i sličnih oboljenja.

KRASTAVCI

Krastavac je prastara kultura, a prvobitno je kao samonikla biljka bio rasprostranjen u Istočnoj Indiji, gdje je kao hrana bio poznat još prije 5000 godina. Koštice krastavaca pronađene su u egipatskim grobnicama faraona, a u pustinji Sinaj narod Izraela čeznuo je za sočnim krastavcima Egipta. Tek oko 600. god. pr. n. e. pojavili su se krastavci u Grčkoj, a uskoro nakon toga cijenili su ih i Rimljani koji su ih kao prvi konzervirali u slanoj vodi. Oko 1500. god. vjerojatno su uvedeni na područje Srednje Evrope i do toga vremena uživaju veliku obljubljenost.

Veliki udio vode čini krastavac odličnim diuretikom, učinkovito uklanja nakupljene toksine, potiče rad bubrega i žuči. U kombinaciji s dijetalnim vlaknima koje i sâm sadrži potiče rad debelog crijeva i štiti organizam od kancerogenih tvari.

Sok od krastavaca je također koristan i za bolesti zubi i desni, osobito kod krvarenja desni. Krastavac navodno pomaže kod reume iako nije otkriveno na koji način. Kora krastavca može se upotrijebiti za smirivanje kože nakon pranja suđa i izloženosti jakim deterdžentima i vrućoj vodi. Za one koji teže probavljaju krastavac, preporuča se da ga narežu na male komadiće, posole morskom solju i ostave nekoliko sati u hladnjaku prije konzumacije.

RAJČICA

Rajčica ne sadrži oksalnu kiselinu, pa u njoj mogu uživati i oboljeli od reume i upale zglobova. Ona povećava i izlučivanje vode iz organizma, dobro djeluje na srce i krvotok, regulira probavu i snizuje krvni tlak. Bogata je pektinima i mnogim organskim kiselinama koje potiču tek, aktiviraju probavne procese i sprječavaju negativno djelovanje bakterija.

Nekoliko objavljenih epidemioloških studija pokazuje vezu između prehrane bogate rajčicom i pojave nekih oblika karcinoma i kardiovaskularnih oboljenja. Smanjenje rizika oboljenja od karcinoma od 35% povezano je s konzumiranjem 10 ili više serviranja proizvoda rajčice tjedno. Likopen u proizvodima rajčice ima mnogo veću iskoristivost nego u svježoj rajčici uz prisustvo masti, primjenu topline te količinu i prisustvo drugih karotenoida poput beta -karotena.

Plodovi rajčica često se koriste u pripremi salata, umaka ili priloga. Možete ih peći na roštilju ili u pećnici, pržiti, kuhati, puniti i pirjati. Svako će jelo obogatiti svojom crvenom bojom i ugodnim slatkasto-kiselkastim okusom. Nedozrele zelene rajčice kisele se u octu, a zrele rajčice možete rezati na kriške, sušiti na suncu ili u pećnici na nižoj temperaturi (do 100°C) pa potom konzervirati u maslinovu ulju i koristiti kao fini dodatak toplim jelima.

KUPUS

Kupus je kultivirana zeljasta biljka, nastala selekcijom divlje biljke u dugom vremenskom razdoblju. Divlji kupus upotrebljavali su za hranu prastanovnici europskog obalnog područja još u pretpovijesno doba, a stari Slaveni otkrili su postupak kiseljenja koji se održao sve do naših dana.

Dokazano je da se sokom od svježeg kupusa može uspješno liječiti čir na želucu i upala debelog crijeva. Kupusom se, također, u organizam unose najaktivniji elementi za održavanje biološke ravnoteže organizma i za obranu organizma od raznih bolesti. Bogat je celulozom koja poboljšava probavu, djeluje povoljno na zacjeljivanje rana te preventivno pomaže kod prehlade i kašlja.

Svježi ili kiseli kupus kombinira se u raznim glavnim jelima s mesom kao što su kalja ili sekeli gulaš. Zatim u raznim povrtnim juhama, s tjesteninom - kao što su domaće krpice sa zeljem. Kiseli ili svježi kupus pogodan je za prilog pečenoj svinjetini ili guski te jelima s umacima od junetine i divljači. Kiseli kupus idealan je pak prilog sušenoj kuhanoj svinjetini te kuhanim i pečenim kobasicama. Kupus se obilato koristi u domaćim zimskim jelima kao što su jota, sarma i slično.

PRŽENE BUČINE KOŠTICE

Dosta ti je raznoraznih čipseva i ostalih grickalica koji su nezdravi i debljaju?! Imamo odlično rješenje! U našoj ponudi možeš pronaći grickalicu punu zdravih vitamina i proteina(30%), obilje magnezija, cinka, fosfora, željeza te ulja (42-50%).

Bučine koštice su odlične grickalice bogate vitaminimima, mineralima te zadovoljavaju čak pola dnevnih potreba za aminokiselinama. Sjemenke bundeve imaju skoro deset puta veću hranjivu vrijednost od mesa buče, a čine 10% ukupne težine ploda.

Naruči već danas svoj paketić PRŽENIH BUČINIH KOŠTICA!

BUČINO BRAŠNO

Bučino brašno dobiva se mljevenjem suhih sjemenka bundeve nakon cijeđenja ulja. Brašno se može koristit za pečenje kruha, a može se i mješati sa ostalim vrstama brašna kod pečenja pogača, rezanaca ili palačinka.

Brašno bučinih koštica ima više proteina od običnog brašna te je bogat izvor esencijalnih aminokiselina, vlakana, vitamina E i minerala kao što su željezo, cink, magnezij, fosfor i bakar. Brašno od mesa bundeve nešto je drugačije u svom sastavu od brašna bučinih koštica, a najznačajnije razlike su manja kalorijska vrijednost, slatkast okus te bogatstvo vitaminom A i C.

POKLON PAKETI

KONTAKT

095 873 6094
holera.doo@gmail.com

ADRESA

Goričan, Trnavska 30
Hrvatska